svilska

subota, 11.08.2018.

Vešmašina

U pauzi između dva okretaja,
zamisli da smo ostali djeca koja se igraju divovskim kosturima (prilično nespojivo sa sunčanim danom), s onim očima velikim od straha i znatiželje i rukama do lakta uronjenim u pepeo i svi smo junaci u Kući ideja sa sjajnim oklopima i legendom za sebe
(dok ne lupkaju kosti pomičemo planete).

Ili da smo, kao onda,
ostali mornari na brodu pred oluju koji vežu užad za jedra i piju i pjevaju o Mauiju jer je tamni oblak samo mamac za val koji dolazi i kad nas diže, samo smo još više i više, a ako se spuštamo niz tobogan vode, kad pucne bič, smijemo postati ribe
(ili brončani kipovi).

Zamisli da smo ostali
sanjari obučeni u klaunska odijela i da ništa od ovog sada čvrsto ne stoji, težina je samo naznaka budućnosti i nitko joj ne otvara vrata, brzi smo i gipki i neumorni, ne kao danas kad nas umaraju riječi koje istrče naprijed i olovne mamuze
(na nježnim cipelama za menuet).
- 09:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 03.04.2015.

tihi



Pitam se, kako bi izgledalo kada bih doista zašutjela.
Tišine su dobre i hranjive, sjećam se još toga, onako, otprilike, iz vremena prije nego je ovaj čudan razgovor započeo.
Voljela bih i da mogu reći sve što govorim, ali ne postoji to vrijeme.


Susretnemo se negdje u onom što prethodi odvajanju, kao dodiri vršaka prstiju na početku jedne inklinale, na drugom kraju kao smrt na tramvajskoj stanici, trenutačno i rijetko i krajnje.

iznutra



- 23:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>